Stanje reka u Srbiji
Teški metali, nafta, otpaci iz klanica, pepeo iz termoelektrana - glavni su izvori zagađenja reka u Srbiji. Dodajmo na to i neuređene deponije i ilegalno pražnjenje septičkih jama. Naši najveći gradovi ispuštaju neprečišćene otpadne vode direktno u reke jer ne poseduju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Oko 50 odsto zagađenja ispuštenog u reke dolazi od industrijskih postrojenja. Beograd svu otpadnu vodu kroz 20 izliva ispušta direktno u Dunav i Savu bez ikakvog prečišćavanja. Samo 13 odsto komunalnih otpadnih voda tretira se pre ispuštanja. Za rešavanje ovog problema potrebno je oko 600 miliona evra.
Dunav
Na Dunavu je deset puta manji vodeni saobraćaj i promet tereta nego na Rajni, ali je tri puta zagađeniji od Rajne. Iako Srbija nije članica Evropske unije potpisnica je Sofijske konvencije o zaštiti i održivom korišćenju reke Dunav.
Procenjuje se da je Srbiji godišnje potrebno oko 500 miliona evra za održavanje Dunava i još skoro toliko za investiranje u tu reku. Iako je teško reći u koju bi zajedničku klasu mogle da se svrstaju sve naše reke, treba napomenuti da one najveće pripadaju drugoj klasi, što znači da su sigurne za kupanje i slične aktivnosti.
Zanimljivo je da je kategorizacija čistoće reka napravljena još 1968. i prilično je zastarela u odnosu na evropske standarde. Prema njoj postoje četiri kategorije čistoće, a analize vrši Hidrometeorološki zavod Srbije.
Zavod vršiispitivanje na zahtevanu klasu čistoće. Zahtevana klasa je zakonski propisana, ali stvarna klasa vodotoka koja se dobija na osnovu odgovarajućih fizičko hemijskih i bioloških ispitivanja u većini slučajeva ne odgovara uslovima zakonom propisane klase kvaliteta voda. Ipak to zavisi i od mesta gde se meri, pa je normalno da voda bude zagađenija ako u blizini postoji industrija.
Ostale reke
U najzagađenije reke spadaju Stari plovni Begej, Toplica, Veliki Lug, Lugomir, Crni Timok i Bor, kao i kanal Vrbas - Bečej, dok je čista voda prava retkost i može se još naći u planinskim područjima, duž Studenice, Moravice, Mlave i reka u centralnoj Srbiji. Zagađenja reka su sve češća, a zagađivačima se i dalje više isplati da plaćaju kazne nego da kupuju postrojenja za prečišćavanje.Stručnjaci konstatuju da je sve manje zdrave izvorske vode. Oni smatraju da glavni razlog za to treba potražiti u nekontrolisanoj seči šuma i da se spas nalazi u planskom pošumljavanju i površinskim akumulacijama, malim branama i zaštiti izvorišta reka.
U svetu je ipak voda sve zagađeniji resurs i svake godine postoji bojazan da će vode za ljudsku upotrebu biti sve manje. Međutim, ukoliko uskoro ne budu izgrađeni kolektori za otpadne vode, postoji mogućnost da i Srbija ubrzo ostane bez tečnosti koja život znači. Stoga, potrebno je veće angažovanje zajednice u afirmaciji zaštite životne sredine, korišćenja prirodnih resursa i prečišćavanja otpadnih voda.