Problem otpadnih voda - komunalne, saobraćaj, rudarstvo
Teški metali, pepeo iz termoelektrana, nafta, otpaci iz klanica, direktno ispuštanje kanalizacije - glavni su izvori zagađenja reka u Srbiji. Dodajmo na to i neuređene deponije, poljoprivredu i saobraćaj. Naši najveći gradovi ispuštaju neprečišćene otpadne vode direktno u reke jer ne poseduju postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Danas se u Srbiji prečišćava svega nekoliko procenata otpadnih voda.
Svi veći gradovi u Srbiji kanalizaciju direktno izlivaju u vodene tokove bez ikakvog prečišćavanja. Beograd svu otpadnu vodu kroz 20 izliva direktno ispušta u Dunav i Savu. Za rešavanje ovog problema potrebna su finansijska sredstva, koja po proceni stručnjaka, prelaze milijardu evra.
Oko 50 odsto zagađenja ispuštenog u reke dolazi od industrijskih postrojenja. U maju 2010. usvojen je Zakon o vodama kojim je predviđeno da visina naknade za zagađivanje voda bude takva da zagađivač ima veći interes da gradi postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda, nego da plaća naknadu.
Do sada su uslovi za ispuštanje otpadnih voda utvrđivani na osnovu kvaliteta vodotokova u koji se one ispuštaju, dok će po novom propisu to biti rađeno u zavisnosti od tehnoloških procesa određene industrije, a zagađivač će plaćati kazne ukoliko prekorači granice dozvoljene emisije.
Zagađenje vode u urbanim sredinama posledica je i sve razvijenijeg saobraćaja. Iako savremeni automobili emituju 80 odsto manje štetnih materija nego oni iz 60-ih godina, prisustvo zagađujućih materija povećalo se prvenstveno zbog sve većeg broja vozila na ulicama.
Rudarskom eksploatacijom mineralnih sirovina ugrožava se zemljište, voda i vazduh. Veoma je značajno zagađenje vodotokova štetnim materijama koje nastaju u procesu eksploatacije, pripreme i primarne prerade mineralnih sirovina. Može se konstatovati da je jedna od najtežih posledica rudarstva na našim prostorima zagađenje reka u čijim se slivovima nalaze rudnici. Više od 70% rudnika u Srbiji se nalazi u blizini većih ili manjih reka, a rudarskim aktivnostima i objektima su posebno ugrožene reke Ibar, Timok, Pek, Drina, Kolubara, Resava, a preko njih Sava i Dunav.
Termoelektrane proizvode više od 5,5 miliona tona pepela godišnje, koji stvara veliko zagađenje vode i zemljišta i njihovu degradaciju. Sagorevanjem lignita niskog kvaliteta u našim termoelektranama proizvode se velike količine pepela, sumpora i azotnih oksida.